Sunday, 7 October 2012

D-Crazer

Pre svega bih voleo da vas obavestim o reakcijama na krajnje kontroverzan tekst od prošle nedelje. A.S. se vratila sa mora (konačno, ako smem to da kažem) i moj život je već za toliko lepši, dok se njena sestra S.S. lepo ismejala mojim zapažanjima, pogotovo onim kako sve uvek mora da bude po njenom... kao da to nije tačno... to je religija... mi u suštini pripadamo jednoj vrsti psiholoških religija... mi verujemo u nešto zato što je to stanje naše svesti, nama um nalaže da se tako ponašamo i prosto ne možemo, dobro nije da ne možemo, više je da nećemo da se borimo protiv toga... ta psihološka religija je duboko ukorenjena u ljudskoj vrsti, kod nekog prisutna više, kod nekog manje, kod S.S. i mene najviše... ona se zove... razmaženizam... mi slavimo Božić svakoga dana!

Kraljica Elizabeta mi je prvo odbila poziv, a onda se na drugi nije javila... tipično za monarhe koji se dure... očekivao sam to... Kako sam uspeo da dođem do nje tek iz trećeg pokušaja, nismo uspeli da stignemo do kompromisa ni uz pomoć jedne meni poznate diplomatske metode, tako da rat do istrebljenja i dalje traje nesmanjenom žestinom. Najzanimljivije mi je bilo sa Anonymous, ona je nepresušni izvor negativne energije prema svemu što jesam i što hoću da budem. Smeta joj što stavljam smajli, smeta joj što se sa nekim zabavljam više nego sa njom, sve joj u životu smeta i onda mene pita što sam drki... Počinje neopisivo da me podseća na ADJ, osobu koja je kad je bila mala upala u bure hejta (Obeliks i bure sa čarobnim napitkom prim. prev). Najavila mi je veliku patnju u budućnosti kao kaznu za sve što sam napisao prošle nedelje, čak se zbližila sa mojom a i vašom sestrom u atacima na moj politički suverenitet i teritorijalni integritet. Sumnjam da pokušava da me iskoristi, dobro se sećam njene izjave da je muški reproduktivni organ prevaziđena kategorija, tako da očekujem da njih dve razmene brojeve i u bliskoj budućnosti se poljube... ne brinite, obaveštavaću vas o tome...

Kad smo već kod obaveštavanja, moram da prijavim da sam postao selebriti! Naime, sve je počelo pre nekoliko dana, kada sam ničim izazvano postao žrtva niskoobrazovanih Busplus kontrolora. Šetam ja tako svojim putem, kad ono... ekipa stigla, i to ekipa bogami za veliki fudbal, njih desetak... Stanica... prži sunce... ekipa posedala u hlad na gajbice Jelen 0.5 i Lav, ne znam da li 0.5 ili 0.3. Gajbice u bojama tribina na tepsiji... plave i žute... i tako... oni klošare... a ja sam alergičan na klošare... Tolike pare, a oni nedostojanstveno da sede na gajbicama u hladu, zaštićeni od podnevnog sunca... morao sam da ih uslikam. Kada su shvatili šta se dešava jedan od primeraka te iritantne vrste mi je prišao i tražio da obrišem sliku, preteći mi komunalnom policijom... E to je stvarno bilo previše, ti polupismena, predebela čistačice ulica sa električnom napravom koja više ni luna parku ne treba meni da pretiš komunalnom policijom... Tolike pare uzimaju i da ne mogu makar plastične stolice da im obezbede i šeširče da im ne izgori čelo... Prvo nigde ne piše da klošari ne smeju da se slikaju, čak je i poželjno... drugo komunalci biju koga stignu breee... Šta meni treba da navučem neki gnev uniformisanog čistača kanalizacije kojem su rekli da može da radi šta hoće zbog šačice klošara... Ne, ne... prvo sam joj arogantno pokazao da je nisam ni slikao, na žalost, a potom sam nastavio svojim putem, razmišljajući da li da kontaktiram dežurnu antibusplus komisiju – Komandose sa Tvitera. To je grupa ljudi koja kuka o svemu i svačemu, u javnosti naravno, okači to na svoj zid na socijalnim mrežama i onda legne da spava. Nikad im ništa ne valja, ali da promene nešto? Nema šanse, to ostavljaju pravim komandosima, kojih jelte nema... ne daj bože da pokrenu neku građansku neposlušnost... lakše ovako.. glasna izjava koju svi podrže i onda pod Vini Pu ogrtač... Uspeo sam da lociram najpoznatijeg među njima, onog što ima i svoj sajt... nije bilo teško... našao sam komandosa... na Tviteru... Poslao sam mu Tvit sa pitanjem da li Busplus kontrolori vraćaju gajbe Jelen 0.5 na kojima sede u hladu trafikama ili ih nose kući. Nedugo potom je on taj moj Tvit retvitovao, (totalno se gubim u ovim stručnim komandos izrazima) odnosno objavio na svom zidu, kao moju poruku i ja sam tog trenutka postao selebriti... Čitava armija komandosa sa Tvitera je videla moju misao... to me je učinilo ponosnim, dao sam svoj doprinos lažnoj borbi protiv sistema... i legao da spavam.

Ovih dana je i Meda proslavio rođendan, nek nam je živ i zdrav! Meda je jedan od mojih omiljenih kucova ponajviše zbog toga što je smešan i što je sve oko njega smešno. I on je selebriti... Ne postoji niko ko koristi socijalne mreže a da ne zna za njegov lik i delo... više lik nego delo, za delo je ipak potrebno poznavati i njegove vlasnice... Kad bolje razmislim ima nešto u onome da kućni ljubimci liče na svoje vlasnike... ili je to obrnuto da vlasnici liče na kućne ljubimce... nisam to baš ispratio... U svakom slučaju ja sam imao tu čast da ga i lično upoznam. Dan pre nego što sam upoznao najpoznatijeg kucova na socijalnim mrežama bio sam bombardovan njegovim slikama iz frizerskog salona... oh da... Meda je išao na frizuru... na šiškice da budem precizniji... Sutradan sam se, sav uzbuđen jer mi je kompanija obezbedila novi primerak mobilnog telefona, koji me neće biti sramota da koristim u javnosti, pošto je stari oktazao poslušnost, a ja sam za prvu pomoć koristio aparat koji ni beskućnicima ne treba, susreo oči u oči sa njim i sa njegovom vlasnicom. Bilo je to jedno zimsko popodne, lokacija blizu Hotela Jugoslavija i jedno sitno, belo simpatično kučence, sa smešnim šiškicama, se švrćka po travi i njuška šta stigne. U tom trenutku sam poznavao samo ASC, jednu od uvaženih vlasnica, tog dana sam upoznao i MBS, njenu rođenu sestru. Da ironija bude veća nisam prepoznao nju, već njega... pomislih da li je moguće da od svih belih kučića koji postoje na Novom Beogradu ovo bude baš TO belo kuče??? I bilo je, ubrzo je usledilo pitanje da li si ti ja, da ja sam ja, a Meda se zaleteo da mi njuška patike sa svih poznatih i nepoznatih strana i uglova, dok sam ja stajao ukopan porpilično zbunjen i zapanjen, što čitavom situacijom gde ja upoznajem nekog preko kučeta, što moćima tog malog kučeta da njuška sve oko sebe neviđenom brzinom... što njegovim šiškama... MBS je, usled moje skamenjene reakcije, pomislila da nisam bio srećan što smo se sreli, a ja sam se naprotiv baš obradovao što su naleteli i što sam ih konačno i ja video. Nakon toga smo se videli još par puta, Meda je bio sve veći i veći, iz nekog razloga sve luđi i luđi... a ASC i MBS mu i dalje kače onu kretensku slavljeničku kapicu na glavu kada god proslavi svoj rođendan.

Prethodna sedmica mi ne bi donela ništa preterano zanimljivo da se nije dogodilo nešto potpuno neočekivano. Čudnim spletom okolnosti sam povezao da većina novokomponovanih pesama sa naše nazovimo estrade biva potpisana sa featuring Cvija i T-Blejzer... ne mogu da vam opišem koliko meni nečeg smešnog ima u tom Cvija i T-Blejzer... Baviš se muzikom u Srbiji i ti si mi neki T-Blejzer, a i taj Cvija se svuda trpa. Kolega sa posla je počeo da fura tu neku novi pesmu te neke zvezde Granda i ne bi mi to ni bilo ništa posebno da to njihanje kukovima nije featuring Cvija i T-Blejzer... Pomislih kako bih se ja, da se bavim rep muzikom u Srbiji zvao D-Crazer, moje rime oštre kao lejzer, Žiletov najnoviji Senzor Eksel rejzer, udaram pravo u glavu kao Džo Frejzer, featuring T- Blejzer. Naravno pesma bi se zvala zanjiši guzovima, pošto realno kukovi nikog ne zanimaju... Spot bi bio pun provokativno skinutih (pošto se u muzičkim spotovima odavno više niko ne oblači) devojaka proverenog nepostojećeg morala čija je jedina misija da njišu guzovima u spotu nekog D-Crazera za koga već sutra niko neće znati da postoji... Baciću se odmah na smišljanje tekstova za moje buduće pesme koje ću uraditi featuring Cvija i T-Blejzer (smorio sam i sebe i boga oca više sa ovim, ali ja ne mogu da se suzdržim da ne prasnem u smeh svaki put kada spomenem to), ako neko nekad ipak prepozna moje talente i gurne me u kolotečinu njihanja guzovima ambicioznih pripadnica ženskog roda... Već klasičnu žensku odbrambenu frazu – a vi kao ne volite kada devojke to rade??? Pa niste vi moj Samsung Galaxy SII (hvalim se tuđom milostinjom, šta mi možete) da me 5 puta dnevno pitate – what would you like to do? Počeo sam da gledam na svoj telefon kao na ličnu kurvu... kad vas 5 puta dnevno pita tako nešto, ne ostavlja vam previše drugih logičnih objašnjenja... Zato devojke batalite se kurvanja u spotovima zato što se to nama sviđa i završite neki fakultet koji se vama sviđa, pa makar D-Crazer featuring T-Blejzer morali u budućnosti sami da njišu guzovima...